|
"ok sad se svi vratite u svoje kabine dolazimo!" to me probudilo...Zaspaal sam pokraj zgodnog plavog Jacka, Aria je bijesno već budna stajala pokraj njega i biesno rašpicom(ponovno) uređivala nokte....Tip je zapravo bio i sladak dok je spavao ali ja sam bila u njegovoj blizini samo iz principa Arii. "Dižite se!" vrisnula je čim čim se oglasilo to nnazivimo ga zvono.... "Ne mogu vjerovati." digla se Cady kojoj je Aria u svom pohodu uništi sve što hoda stala na ruku. Bilo je sve to smiješno zapravo, putem se kabiina napunila i pričali smo svi dok nismo doslovce popadali u san. Nije bilo kreveta,pa da bili smo u vlaku, tako da smo svi spavali na podu.Doduše bilo je bolje nego što zvuči.Vjerujte mi. I stvarno je kabina bila ogromna. Prvo što sam vidjela kad sam se vratila iz kabine u kojoj su bile: Maya,Keira,Leda,lIZ I Rainy, bilo je još dečkiju. Očito su prevladale strah od njih. "Diži se bubice...." ok, ovaj glas definitivno pripada Mai, ali otkad ONA ljude koje je upoznala prije sat dva zove BUBICAMA!?! "Tko ju je napio!?" pitala sam očekujući pitanje od nekoga po kabini "Nitko takva je otkako je došao onaj tamo." šapnula mi je Dora "A...tko je on!?" zanimalo me jer je ona trenutno bila okružena s tri dečka "Neki Bill, onaj njegov prijatelj je Harold..ali nisam sigurna." dokazujući da je prilično dobro upućena rekla je Dora "Mai...dođi..." "Tko je treći!?" "Nekakav Tom..on je u biti treća godina." evo Cady je upravo dokazala da su svi više upućeni od mene u cijelu ovu situaciju. Dobro nemam ja ništa protiv dečkiju,NAPROTIV!,ali kad u kabinu u kojoj spavam utrči..samo da ih pobrojim sedam dečkiju koje niti ne poznam..eh pa onda postanem malo paranoična. Pogotovo kad imaju taj pogled. "Natali daj dođi sa mnom." povukla sam najbolju prijateljicu vani. "Gdje ćete!?" zainteresirano nas je pogledala Christy "Evo samo malo,slabo joj je." "Ko...."počela je Natali ali sam na vrijeme zatvorila vrata "Stvarno niš ne shvaćaš!" rekal sam joj na sigurnosti hodnika. "Šta je?" "Natali, kako što je šta je s Mai i zašto se svi čudno ponašaju!?" pitala sam ju dok sam išla prema još uvijek neodređenom cilju. "Ne ponašaju se čudno, mislim nitko osim Arie i Mai se ne ponaša čudno." "Znaš na što mislim." "Dobro evo istina dva od onih dečkiju nisu dio učenika..." rekla je napokon "Molim!?" "Ušli su u vlak da malo obiđu svijet i izađči će kad vlak stane i nitko neće ni znat da su bili ovdje. Onaj Bill i Harold.Imaju 21 godinu." "Molim!?!I ovako se švercaju po vlaku pa to su neki PEDOFILI!!!" vrisnula sam. "Moolim!?" pokraj mene je netko stajao. "Ništa...Mislim je nešt........." počela sam ali je sad mene Natali zaustavila u pola riječi. "Nemoj zaprijetili su ,Mai je čudna s razlogom." "O moj Bože......" spustila sam se polako po vratima na pod "Ja sam Kinssay možda vam mogu pomoći." kineskinja koja je očito čula riječ pedofil maloprije ponudila je pomoć...iako nisam još sigurna kako bi mogla pomoći. "Ma nije nišpta...Skrivena kamera je u vlaku ali nemoj nikome reći.." šapnula joj je Natali koja se u ovome snalazila bolje nego ja. "Oh..ok. Nadam se da će biti smiješno samo izrežite ovaj dio gdje sam ja." "Naravno." rekle smo i ona je otišla. "Ja nebi natrag...." zacviljela sam... "Daj! Nema veze ionako smo tamo za desetak minuta!" |
|
oK..LJUDI OVAJ POST SAM IZBRISALA JER GA JA NISAM NAPISALA !!!!BAR NE CIJELI...ZA DJELOVE SPAVALA SAM S NJIM I DIO U KOJEM PIŠE DA SAM UVENULA ZA MATTOM NAPISAO JE MOJ "DRAGI" BRAT. U ORIGINALU JE BIO OPIS DOLASKA I ONO SA STARKAMA ALI TO SVE DOLAZI POSLIJE...TAKO DA ZNATE ŠTA JE BILO! |
|
"Ok...znam! Najgori tip kojeg si ikad poljubila!" vrisnula je Natali nakon već dvosatne vožnje, dok smo sve mi sjedale na podu i igrale krug istine "Pa...sad...Zvao se Tom i stvarno je bio prezgodan izvana ali iznutra....." s gadljivom facom Mai je odgovorila na svoje pitanje i mi smo se sve počele vrišteći valjati po podu odjeljka.... Vozili smo se već dva sata i shvatila sam da idemo preko cijelog svijeta...Ovo putovanje trajat će tri dana...Ne razumijem škola je u Tokiu ali oni koji su uopće iz Japana moraju prvi ući da bi se malo provozali po cijelom svijetu i tek onda došli na odredište koje je ajde pogodite u JAPANU! Naš odjeljak je bio sav pun svakakvih papirića i smeća ali ih je Dora, vrlo ekološki osvješteno bacila preko prozora...Ojeljak je bio zadnji u vlaku i tako najveći (YES!). Već smo prešli cijelu Sj. Ameriku ali su kod nas došli još samo dva tipa. "Bok!" provirili su otvorivši lagano vrata "BOK!" odgovorilo im je osam cura, okruženo jednom gitarom, tri veeelike torbe s hranom, jednom mačkom i tri vjeverice, pa sad zamislite njihov izraz lica. Ali relativno brzu su se snašli i pitali vrlo jednostavno poitanje! "Možemo!?" "Samo naprijed!" veselo im je odgovorila Dora gurajući smeće kroz prozor...To su vjerovatno primjetili jer su joj se nasmješili pogledom koji bi srušio i slona a ne samo kao što je učinio Mai, Ariu, Christy i mene. Još uvijek je bilo puno mjesta ali smo se sve četri odnosno pet uključujući Doru gurale da im budemo što bliže. Bili su hehe kako se kaže spektakularni! Prvi s plavom kosom i bebastom facom...zamislite ga! ...a drugi crne kose pomalo mračnog izgleda. Nisu rekli ništa posebno pametno ali sve šta su rekli bilo je popraćeno oduševljenim smješkom. Uskoro mi se Jack,onaj plavi, počeo približavati(YES!) ali kako sam u tom trenutku dog sam ga gledala svojim, kako ih je nazvao, prekrasnim toplim smeđim očima, Aria sasvim slučajno rašpicom zarezati pola ruke. OKrenula sam se prema njemu i htjela sam onim cool brzim pokretom maknuti kosu s lica kad ono rašpica, odmah sam počela krvariti nije bilo ništa strašno ali sam morala izaći van. Wc je bio negdje...barem sam se nadala...Putem sam gledala tko je sve pristigao i bila sam iskreno zadivljena...Svi odjeljci bili su većinom puni...Ali svi su bili po 9 ljudi tako da je naš osvojio nagradu za najveći. Pgledala sam ruku, nije to bila neka jeziva ranetina ali kad ti ruka krvari jedno pola metra...Konačno wc i nema nikoga...Ali nema ni flastera..Ali gdje bi ionako našla flaster od pola metra!? Uzela sam neku vatu i počela brisat krv.A onda je netko uletio u wc. "AAAAAA!" bila je rpva riječ cure koja je ušla. "Ej...nije ništa!" nasmješila sam se iako izgledajući prilično jadno s otvorenom venom. "Si bila kod doktorice! Nemoj se ubiti! Ne želim reći svima da sam te ja našla!!!!" panično je vikala "Ok...ja se ne mislim ubiti hvala lijepo, zakačila me frendica1 Inače ja sam Lola!" "Oh...super...Misli drago mi je! Ja sam Maya!Inače doći kod nas u kabinu imam zavoje!Samo čekaj...." rekla je i pokazala na wc Njen odjeljak je bio blizu mog. Unatra je bila s još osam cura. "Aaaa! Maya nisi ju valjda ubila!" vrisnula je jedna od njih iako je to bilo jako neprikladno "Ne Amber nisam luda! Sjedni." ovo drugo se odnsilo na mene skoro sve su bile već druga godina..a ja jadna prva.... "Evo ti zavoj!Ja sam inače Keira!" rekla je jedna od njih dodavajući Mayi zavoj... "Što ti se dogodilo?" pitala me cura za koju sam saznala da se zove Leda "Frendica me slučajno..." "A zašto nije išla sa tobom!?" pitala je LIz, isto jedna od cura "Pa jer je..hmm bila zauzeta šmekanjem tipa koji je šmekao mene..." glupo obješnjenje... "Ha! KOJA kuja!!!Sigurno je to učinila namjerno!" zadivljeno je rekla Rainy "Mislim to je loše..." rekla je nakon što ju je Keira pogledala zgroženim pogledom  Nastaviti ću ubaciti ću i druge samo se strpite! I ako mi tko hoće pisati moja dresa je : there_is_no_way_back@hotmali.com |
|
"Slušaj sad je kasno ja idem!" viknula sam možda već pedeseti put ovog jutra...Moj djed je shvatio vjerovatno tek sad u što se upuštam "Nemoj, nemoj znaš da nikad nisi htjela ali samo još malo razmisli?" "Neću idem!" reklas am i izašla iz hrama-kuće . "Ali tko te vozi do stanice?" "Natalini!Javiti ću ti se!Pa bio si tamo!!!" "Toga se i bojim ...." Put do stanice brzo je prošao ali ono na što smo naišle na stanici...Bilo je tone ljudi a kaqd smo malo bolje pogeldale skoro da i nije bilo Japanaca. "O ne Natali....zakasnile smo...." Tužno smo sjele na pod kad je do nas došla jedna cura. "Oprostite..gdje je vlak koji vodi do Nazako ninjda škole?" "Ninjdža škole? Ali ti si bjeljkinja?" nekakvim rasističim prizvukom rekla je Natali iako inače nije takva. "Pa?Ovo je jedina škole na svijetu! Ovo je svjetska škola!" "O moj Bože Natali ono jest naš vlak!" Vrisnula sam i povukla Natali i onu curu prema vlaku koji je već zviždao. "Inače ja sam Cady!" predstavila se cura "Natali i ja Lola!" predstavila sam i sebe i Natali koja se raširila preko odjeljka jer ovoi je bila naporna šetnja za nju.Tako je barem i rekla...ali ja joj ne vjerujem jer ona je ona koja je savršena tako da joj je ovo bilo samo zagrijavanje. "Nemoj misliti da je luda zbog ovoga ona je samo..hehe posebna!" nasmješila sam se Natali koja me lupila s nekakvom bocom. Odjeljak je bio prazan ali su nam na vrata uskoro ušle još tri cure. "Hajte! Možemo tu sve ostalo je puno dečkiju!?" njima je to očito bilo predstavljalo problem!??? "Nije da je problem!Ali ajde!Inače ja sam Dora!" rekla je jedna od njih "Ja sam Anna!" "I ja sam Christy!" Sjele smo inače u jedan odjeljak može stati 12 ljudi tako da nas šest nije predstavljalo problem! Svi ljudi koje sam upoznala su ludi i stvarno sam happy šta sam otišla...I stvarno ne shvaćam zašto pišem ove fraze kao da sam peti a ne osmi razred ali ajde.... Ok ali kad je nešto super naravnmo to ne može tako ostati u naš odjeljak su ušle još dvije cure. "Ej mi smo Aria i Mai!Možemo li nemam mjesta..." "Osim kod dečkiju!" završile smo mi šest umjesto njih i napravile malo mjesta među hranom koju smo izvadile.Naravno kako ćeš razmišljati gladan!!! Evo ovdje sam ubacila ljude koji su mi to rekli a evo sad ponavljam svima koje nisam ubacila: Primam likove samo mi recite da hoćete u priču! Puffa svima! |
|
pISMO.......JEEEE..ILI NEEEE Lola Chikage! Primljeni ste u školu za obuku nindža u Tokyou ,.Izabrani ste između 100 prijavljenih i samo 100 primljenih.Vaše preporuke su zadivljujuće stoga vas automatski prebacujemo u napredni tim u kojem su samo šetst pomno odabranih. Očekujemo vas do10. 12 u školi. ravnatelj:Nisuko Nazago Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!! Ah...to je bila moja prva reakcija nakon što sam pročitala pismo. Nisam moglavjerovati.....Moji su ipak bili u pravu... Iskreno nisam bila oduševljena svime tim...Nisam bila baš tip za to.Prijavio me moje djed...Stari ninjdža. Moji su umrli odavno ni neznam kako...a on me kao voditelj hrama poučio svemu što znam. Možda sam ipak bila sretna ali nikako sretnija od njega. Pristao je kupiti mi sve što poželim za školu...Nije mu čak bilo ni žao što odlazim....Što sam više razmipljala o tome to sam manje htjela ići...Nisam htjela napustiti sve prijatelje i odreći se svog života kao da ga nisam nikad ni imala.... Uskoro je zavonio telefon u mojoj kući...ili ako sam hram posvećen Japanskim bogovima mogla nazvati kućom...Vjetar je zaljuljao sve bijele zavijese na drvenim prozorima i kao da je svjetlucava svjetlost ušla u kuću....Javila sam se. Bila je to moja best frendica Natali Njen presretan glas me još više raztužio ali uskoro mi je to bila najljepša stvar koju sam ikad čula. "Lola...PRIMLJENA SAM U NINJDŽA ŠKOLU!!!!" ostala sam ono.... "Neeee!!!Nema šanse i ja isto!" Uskoro je dotrčala do moje kuće. Bila je repsretna.Odmah je uzela sav novac što sam ja dobila i plešući me odvukla u grad! Ipak možda sve ovo dobro ispadne............... |
